Crnogorski raj Fahrudina Radončića

CIN – Crnogorski raj Fahrudina Radončić
Iako novac od prodaje firme „Avaz-roto press“ nije stizao na račune Fahrudina Radončića ni približno ugovorenom otplatnom planu, bilo ga je dovoljno za njegove milionske investicije u luksuzne nekretnine crnogorskog „Porta Montenegra“, kao i dionice Crnogorskog Telekoma.
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)
Politički lider i medijski magnat iz Sarajeva Fahrudin Radončić je za dvije godine u Crnoj Gori stekao nekretnine i udjele u preduzećima vrijedne više od 11 miliona KM. Toliko su koštala četiri luksuzna apartmana u crnogorskoj marini „Porto Montenegro“ te udjel u Crnogorskom Telekomu.
Novac za ulaganja u susjednoj državi crpio je iz sarajevskih firmi „Avaz“ i „Avaz-roto press“ koje je sredinom 2012. godine, nakon razvoda, ustupio ili prodao supruzi Azri Radončić. Jednu od nekretnina platio je zaduživši se za milionski iznos u crnogorskoj banci.

Iako formalno nije vlasnik ovih dviju firmi, dokumenti koje je prikupio Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) pokazuju da je Radončić zadržao pravo da utječe na bitne poslovne odluke „Avaz-roto pressa“, uređivačku politiku „Dnevnog avaza“ te izbor kadrova.
Radončić je odbio da govori za CIN.
Lider Saveza za bolju budućnost (SBB) počeo je ulagati u Crnoj Gori nedugo nakon Općih izbora 2014. na kojima je izgubio u utrci za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine (BiH). Posebno su ga privlačile nekretnine u marini „Porto Montenegro“ u Tivtu u Bokokotorskom zaljevu. Ovo mondensko mjesto nastalo je na ostacima nekadašnje baze Mornarice Jugoslavenske narodne armije. Crnogorska vlada je dala ovaj prostor stranim investitorima na korištenje u periodu od 90 godina, a oni su izgradili modernu marinu te sedam stambenih zgrada i jedan hotel, uz koje je nastalo i oko 50 restorana, barova i butika. Apartmane građene po standardima visoke klase su prodavali bogatoj klijenteli. Dio njih je u marini usidrio i svoje megajahte i druge luksuzne brodove koji plove pod zastavama Gibraltara i Kajmanskih otoka te ostalih offshore zona.
Visoke cijene nekretnina u „Portu Montenegru“ nisu jedini izdatak za njihove vlasnike. Oni su nakon kupovine nekretnina dužni plaćati održavanje zgrada, bazena i fizičko obezbjeđenje. Prema podacima agencija za nekretnine u Tivtu, ovi troškovi iznose i do 3.000 KM mjesečno po apartmanu.
U komšiluku milijardera
Prvi apartman Radončić je kupio krajem decembra 2014. godine u rezidenciji „Teuta“, jednoj od najluksuznijih stambenih zgrada u „Portu Montenegru“, u kojoj nekretnine imaju neki od svjetskih bogataša, poput kanadskog milijardera Petera Munka ili Britanca Simona Murraya.
Apartman od 96 kvadratnih metara sa garažom od 13 kvadrata Radončić je platio 1,33 miliona KM. Krajem februara naredne godine ovu je nekretninu poklonio sinu Irhadu, da bi već nekoliko dana kasnije, početkom marta, kupio novi apartman u susjednoj rezidencijalnoj vili „Kseniji“.
Uz apartman od 153 kvadratna metra Radončiću su u „Kseniji“ pripala i tri parking-mjesta u podzemnoj garaži. Nekretnine u „Kseniji“ koštale su skoro 2,1 milion KM.
Radončić je 2015. godine nastavio da strastveno troši novac na nekretnine, ali i da investira u dionice u Crnoj Gori. Tako u septembru iste godine kupuje jedan od najvećih apartmana u ovom mediteranskom okupljalištu bogatih ljudi.

Ponovo je izbor pao na „Teutu“, ali ovaj put je Radončić kupio apartman od 351 kvadratni metar, također sa garažnim mjestom. Vlasnik Nathaniel Rotschild, istaknuti član najpoznatije bankarske porodice u svijetu, ustupio je ovu nekretninu Radončiću za skoro 4,2 miliona KM.
Rotschild je ovom nekretninom garantirao kredit koji je Radončić podigao u Hipotekarnoj banci u Podgorici. Kreditom od 4,2 miliona KM Radončić je Rotschildu isplatio apartman, imajući obavezu da Banci novac vrati do septembra 2016. godine.
Međutim, Banka je hipoteku povukla više od godinu dana nakon isteka roka za povrat kredita, uz obrazloženje da je Radončić namirio sve prispjele obaveze. Nejasno je iz kojih izvora je otplaćivao ovaj kredit.
Osam dana prije skidanja hipoteke ista banka je Radončiću dala novi kredit, ovaj put na dva miliona KM, uz obavezu vraćanja do novembra 2020. godine. Pod hipoteku su ponovo stavljeni veliki apartman u „Teuti“ i garažno mjesto.
Radončić je u septembru 2015. investirao i 1,95 miliona KM u kupovinu dionica Crnogorskog Telekoma iz Podgorice. Za ovaj novac dobio je 250.000 dionica koje je sa svog računa platio „CG Broker-Dileru“ iz Podgorice, brokerskoj kući koja je posredovala u trgovini.
Dio nekretnina koje je Radončić kupovao u „Portu Montenegru“ već su bile korištene. Međutim, 2016. godine u izgradnji je bio „Regent Pool Club Aqua“, atraktivni rezidencijalni objekat u „Portu Montenegru“ u čijem sastavu se nalazi veleljepni bazen. Vlasnici ovih apartmana polažu pravo na privatne dijelove vrta, površine uz bazene, spa centar i druge sadržaje koji se nalaze na preko 9.500 kvadratnih metara i koji kupovinom postaju njihovo zajedničko vlasništvo.
Istovremeno, njemu se ukazala prilika da zaradi na jednoj od nekretnina koje su već bile u njegovom vlasništvu te 7. decembra iste godine prodaje apartman od 153 kvadratna metra i jedno garažno mjesto u rezidenciji „Ksenija“. Kupac, ruski državljanin Andrey Enin, je za ove dvije nekretnine platio Radončiću skoro 2,4 miliona KM. Preostala dva garažna mjesta u „Kseniji“ ostala su u Radončićevom vlasništvu.
Nakon prodaje apartmana u „Kseniji“ Radončić 26. decembra 2016. godine kupuje za jedan euro firmu „PM 1.25“ koja se do tada nalazila u vlasništvu kompanije „Adriatic Marinas“ koja upravlja lukom „Porto Montenegro“. Istog dana „PM 1.25“ sklapa ugovor o kupovini apartmana od gotovo 140 kvadratnih metara u „Regent Pool Clubu Aqua“, kao i garažnog mjesta. Kupoprodajnim ugovorom određena je cijena nekretnine od dva miliona i 83 hiljade KM. Kupac je odmah platio 1,56 miliona KM. Zgrada je otvorena u julu ove godine.
Nakon kupovine Radončić je promijenio statut preduzeća, registrujući ga za kupovinu, prodaju i iznajmljivanje nekretnina te kockanje i klađenje. Vlasništvo nad firmom je 28. februara 2017. godine prenio na sina Irhada.
Prema finansijskom izvještaju, u prošloj godini firma nije imala prihoda. Njena prijavljena imovina iznosila je 1,56 miliona KM u nekretninama i oko 200 hiljada KM u novcu. Imala je jednog uposlenika.
Sporazumni razvod
Dvije i po godine prije investiranja u Crnoj Gori Radončić je formalno svoje medijsko carstvo prepustio supruzi Azri od koje se sporazumno razveo 22. maja 2012. godine, nakon skoro dvije decenije braka.
Ubrzo nakon razvoda Azra Radončić podnosi tužbu radi podjele bračne imovine, a nakon sporazuma među supružnicima Općinski sud u Sarajevu 19. juna donosi odluku i dodjeljuje joj preduzeće „Avaz“ d.o.o i 372.266 dionica Grafičke izdavačke kuće „OKO“ d.o.o. Njoj je, također, pripao i dvoetažni stan od 166 kvadratnih metara, kupljen uoči razvoda, u Importanne centru. U brakorazvodnoj parnici Fahrudin Radončić dobija preduzeće „Avaz-roto press“ u okviru kojeg se nalazi više medijskih izdanja, uključujući i list „Dnevni avaz“. Fahrudinu Radončiću su, također, pripale i dvije kuće i veliki zemljišni posjedi u Vogošći kod Sarajeva.
Međutim, samo 15 dana nakon podjele imovine Radončić prodaje „Avaz-roto press“ supruzi za 200 miliona KM, odnosno njenom preduzeću „Avaz“ d.o.o. Kupoprodajni ugovor je potpisan isti dan kada je doneseno sudsko rješenje prema kojem je Azra Radončić i formalno postala vlasnica „Avaza“ d.o.o.
Prema ugovoru o prenosu udjela u „Avaz-roto press“ koji je potpisan 6. jula 2012. godine, „Avaz“ d.o.o. je Radončiću trebao isti dan platiti pola miliona maraka, a još toliko do 1. oktobra iste godine. Drugu tranšu od pola miliona maraka nije dobio u ugovorenom roku.
Preostalih 199 miliona KM trebao je naplatiti do kraja 2015. godine, u tri godišnje rate od po 67, odnosno 66 miliona KM. Međutim, prema dostupnim podacima, do isteka roka on je uspio naplatiti svega 8,5 miliona, što je manje od pet posto ugovorene sume.
Ugovor o prodaji firme „Avaz-roto press“ bio je teško provodiv jer dvije kompanije u vlasništvu Azre Radončić od 2012. do 2015. godine nisu ostvarivale dovoljno dobiti iz koje bi mogla platiti ugovorenih 200 miliona KM.
Naime, u ovom periodu „Avaz-roto press“ i „Avaz“ su na raspolaganju imali ukupno 71 milion KM za isplatu Radončiću, uz uvjet da kompanije nisu imale druge investicije. Treća firma – Grafička izdavačka kuća „OKO“ – uglavnom je poslovala sa gubitkom.
Kupoprodajni ugovor je omogućio Fahrudinu Radončiću da se formalno povuče iz „Avaz-roto pressa“, a da pri tome nastavi uživati gotovo sva prava koja je imao kao vlasnik.
„Avaz“ d.o.o. se u ugovoru o prenosu „Avaz-roto pressa“ obavezao da do konačne isplate ugovorenog iznosa neće: prenositi ili otuđiti udjele u društvu, vršiti promjene menadžmenta niti pokretati investicije te zaduživati društvo bez pisane saglasnosti Radončića.
Prekidom odnosa sa svojim firmama Radončić je izbjegao da se nađe u sukobu interesa jer je u novembru 2012. godine imenovan za ministra sigurnosti BiH. Nakon što je smijenjen, 2014. godine je postao delegat Doma naroda Parlamenta BiH. Na ovoj funkciji je i danas.
No, Radončić nije samo zadržao pravo da kontroliše ekonomske poslove u svojoj firmi. Četiri mjeseca nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora on i „Avaz“ potpisuju aneks kojim je opravdano njegovo učešće u uređivanju novine i izboru kadrova. Aneksom se obavezao da će u roku od pet godina nakon prenosa udjela bez naknade „Avaz-roto pressu“ davati konsultantske usluge iz oblasti: sadržaja i izgleda novinskih izdanja, očuvanja tržišta, kadrovske organizacije i poslovanja kompanije.
Radončić je 2014. godine u razgovoru za CIN rekao da više ne posjeduje nijednu firmu: „Šta će mi?! Imam 200 miliona“.
Plaća od 2.000 KM za vlasnicu Avaza
Iako „Avaz“ nije plaćao ugovorenu cijenu prema planiranoj dinamici, Radončić nije raskidao ugovor, već je sa svojom bivšom firmom 9. marta 2015. godine potpisao novi aneks ugovora kojim rok za isplatu pomiče za deset godina.
Ovaj put nije definisana dinamika dalje isplate već je „Avazu“ ostavljeno pravo da plaća u skladu sa svojim mogućnostima.
S obzirom da je nakon razvoda postala vlasnica dviju firmi sa godišnjim profitima od po nekoliko miliona maraka, Azra Radončić, prema dostupnim podacima, nije imala velikih prihoda. Bivši suprug joj je uplaćivao alimentaciju od 4.000 KM mjesečno, dok je u „Avazu“ dobijala plaću u rasponu od 1.500 do 2.000 KM. Azra Radončić nije odgovorila na CIN-ove pozive za razgovor.
Prema dostupnim podacima, tokom ove tri godine Azra Radončić nije sebi isplaćivala dividendu, za razliku od Fahrudina Radončića koji je od januara 2013. do novembra 2014. godine naplatio nešto više od milion KM dividende od „Avaz-roto pressa“. Naime, istog dana kada su sklopili ugovor o prenosu udjela „Avaz-roto pressa“, „Avaz“ i Radončić su potpisali dopunu ugovora kojom se utvrđuje da Radončiću pripada i 50 posto dividende, odnosno dobiti iz 2012. godine.
Drugi podaci, također, pokazuju da su isplate „Avaza“ i „Avaz-roto pressa“ nakon sredine 2012. godine bile u skladu sa potrebama Fahrudina Radončića. Iako je do kraja 2013. trebao naplatiti 68 miliona KM, na njegovom računu se po osnovu prenosa udjela nalazilo svega 550.000 KM.

Stvari se bitno mijenjaju kada Radončić odlučuje kupiti prvi apartman u „Teuti“. Za samo osam dana, u periodu od 18. do 29. decembra 2014. godine, „Avaz“ mu plaća 1,52 miliona KM, gotovo tri puta više nego u proteklih 15 mjeseci. Veći dio ovog novca Radončić je iskoristio za isplatu prvog apartmana u „Teuti“. Naredna velika uplata iz „Avaza“ uslijedila je pred kupovinu apartmana u „Kseniji“.
Tokom 2015. godine Radončićeva ulaganja u imovinu u Crnoj Gori su porasla, a sve to pratio je „Avaz“, uplaćujući novac po osnovu ugovora o prenosu udjela. U vrijeme kupovine apartmana u „Kseniji“ „Avaz“ mu za nepune dvije sedmice uplaćuje oko dva miliona maraka, a zatim još toliko 31. augusta i 1. septembra kada kupuje dionice Crnogorskog Telekoma.
„Avazove“ isplate Radončiću uvijek su bile tempirane, bez obzira da li se radilo o ulaganjima u nekretnine ili nekim drugim izdacima bivšeg vlasnika ove kompanije. Kada god bi iznos na njegovom računu padao na visinu od par hiljada KM, pristizale su „Avazove“ uplate od po nekoliko stotina hiljada KM do preko milion KM.
Veći dio novca uložio je u imovinu u Crnoj Gori. Novcem „Avaza“ podmirivao je i razne tekuće troškove poput visokih naknada advokatima i sudovima, davanja donacija za liječenje raznim osobama ili stipendiranju studenata.
Nakon razvoda sa suprugom sa bankovnih računa je podigao i oko tri miliona KM u gotovini. Novac je podizao sam ili je to činila službenica „Avaza“ koju je za to ovlastio.